dobitka


dobitka
pot. Na dobitkę; na dobitek «na domiar złego, na dodatek, do tego»: Spodnie utytłały się w mokrej trawie i czarnej ziemi. Na dobitkę poczuła ostry ból w nodze, która w chwili upadku ześliznęła się z pedału i całym impetem uderzyła w przednie koło. P. Krawczyk, Plamka.

Słownik frazeologiczny . 2013.

Look at other dictionaries:

  • dobitka — {{/stl 13}}{{stl 8}}rz. ż Ib, CMc dobitkatce; lm D. dobitkatek, sport. {{/stl 8}}{{stl 7}} następujące po nieskutecznym, odbitym w pole gry strzale końcowe uderzenie, kierujące piłkę lub krążek do bramki przeciwnika : {{/stl 7}}{{stl 10}}Bramka… …   Langenscheidt Polski wyjaśnień

  • dobitka — ż III, CMs. dobitkatce; lm D. dobitkatek sport. «końcowe uderzenie, po którym piłka, krążek itp. wpada do bramki» ◊ Na dobitkę «na domiar złego, na dokładkę, na dodatek, do tego» …   Słownik języka polskiego

  • izklícati — klíčem dov., izklícala in izklicála (í ȋ) 1. napovedati udeležencem dražbe ceno stvari, ki se prodajajo: izklicevalec je izklical vse, kar je bilo na dražbi / posestvo so izklicali za zelo nizko ceno prodali 2. glasno imenovati: izklicati… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • báciti — (koga, što) svrš. 〈prez. bȃcīm, pril. pr. īvši, prid. trp. bȃčen〉 1. {{001f}}zamahom i puštanjem iz ruke promijeniti mjesto čemu ili komu [∼ kamen iz ruke]; hititi, hitnuti, vrći 2. {{001f}}razg. otjerati, odstraniti, ukloniti [∼ u zapećak] 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • džȅp — m 〈N mn džèpovi〉 1. {{001f}}ušiven ili našiven dio na odjeći predviđen za odlaganje sitnijih predmeta ili za ukras; žep 2. {{001f}}pren. prostor koji se stvara i puni unutar veće cjeline [paradentozni ∼] 3. {{001f}}razg. novac, kao količina… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • jáje — jáj|e sr 〈G ta, N mn a〉 1. {{001f}}biol. a. {{001f}}ženska spolna stanica u mnogostaničnih životinja i čovjeka; oplodnjom muškim sjemenom iste vrste razvija novi organizam b. {{001f}}rasplodna stanica ptica ovalna oblika, u ljusci 2. {{001f}}žarg …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kàšika — kàšik|a ž 〈D L ici〉 razg. reg. (+ srp.) 1. {{001f}}žlica 2. {{001f}}a. {{001f}}na vodeničnom kolu daščica koja hvata vodu i pokreće kolo; lopatica b. {{001f}}dio stroja koji grabi, zahvaća ⃞ {{001f}}neće grah u ∼u (u šali) nema dobitka, ne ide… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nȁtječāj — m postupak i tekst kojim se otvara mogućnost dobivanja posla, kupnje ili dobitka materijalnih dobara i sl. [∼ za radno mjesto; raspisati ∼] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prómet — m 1. {{001f}}a. {{001f}}prenošenje, prevoženje ljudi, robe itd. pomoću prijevoznih sredstava (željeznice, brodova, autobusa, aviona itd.) b. {{001f}}kretanje, hodanje, vožnja (na ulicama, cestama); saobraćaj 2. {{001f}}a. {{001f}}proces izmjena… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • račùnica — ž 1. {{001f}}računska knjiga, udžbenik iz računa, aritmetike 2. {{001f}}račun, plan, namjera (s pretpostavkom dobitka) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika